Pravaš i ratni veteran sastavio Deklaraciju o hrvatskim ratnim veteranima i hrvatskim veteranima. Pročitajte što je HRV i HV

KARLOVAC – Protekloga tjedna razgovarali smo sa istaknutim članom Hrvatske stranke prava, Veselkom Krnjić iz Karlovca o inicijativi koju je predstavio pod nazivom DEKLARACIJA O HRVATSKIM RATNIM VETERANIMA I HRVATSKIM VETERANIMA. Ovim javno objavljenim dokumentom isti je po našemu sudu imao namjeru još jednom skrenuti pažnju na činjenicu da je agresija Srbije i Crne Gore dovela do obrambenog, a potom i oslobodilačkog rata od te agresije i do pojave jednoga novog sloja u hrvatskom društvu, hrvatske vojnike koje popularno nazivamo hrvatski branitelji. Iako riječ branitelj u širem smislu i korištenju podrazumijeva „odvjetnika ili zastupnika“ taj se naziv koristi od početka stvaranja naše Domovine. Tekst Deklaracije kakvu je sastavio ovaj političar inače i sam prekaljeni ratni veteran i član udruge Hrvatski ratni veterani donosimo vam u cijelosti.

DEKLARACIJA O HRVATSKIM RATNIM VETERANIMA I HRVATSKIM VETERANIMA

Agresija na Republiku Hrvatsku početkom devedesetih godina prošlog stoljeća stvorila je populaciju hrvatskih branitelja koja nikada ne bi postojala da nije bilo brutalne agresije od strane Srbije i Crne Gore, uz pomoć JNA i dijela građana Republike Hrvatske srpske nacionalnosti, a s ciljem stvaranja tzv. „Velike Srbije“.

Država Hrvatska je vodila obrambeni i oslobodilački rat, što je dobro poznato iz svih rezolucija Vijeća sigurnosti, a potvrđeno je i presudama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Agresorske snage u svom velikosrpskom pohodu protjerale su preko 500 000 civila i ubile preko 15 000 hrvatskih branitelja i civila.

U vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku običan hrvatski čovjek postao je ratnik – vojnik i policajac. Rezultat agresije na Republiku Hrvatsku je Domovinski rat, tijekom kojeg je obranjena tek obnovljena hrvatska država, a shodno tomu nastala je i braniteljska populacija čija je uloga u obrani i oslobađanju Republike Hrvatske nemjerljiva.

Nijedna hrvatska Vlada, do danas nije prepoznala i osjetila ovu povijesnu činjenicu i zaštitila ovu ranjivu populaciju hrvatskoga naroda. Stoga niti ne čudi da smo danas svjedoci svakodnevnim napadima na hrvatske branitelje od strane dijela medija i javnosti koje se čak i natječu u smišljanju pogrdnije riječ za hrvatskog branitelja – Hrvatskog ratnog veterana.

Hrvatski vojnici danas, pak, svojim sudjelovanjima u mirovnim misijama diljem svijeta pridonose miru i suzbijanju terorizma, a sutra će postati Hrvatski veterani.

Hrvatski ratni veterani i Hrvatski veterani su jamstvo opstojnosti i neovisnosti hrvatske države.

Iz navedenih razloga smatramo potrebnim donošenje deklaracije o Hrvatskim ratnim veteranima i Hrvatskim veteranima.

Tijekom Domovinskoga rata postrojbe Hrvatske vojske imale su svoje oznake, stjegove i pokliče koje i danas baštine sljednice tih postrojbi.

Nedopustivo je da se danas u samostalnoj i slobodnoj hrvatskoj državi mijenjaju ili stavljaju u kontekst drugoga vremena znakovlje stjegovi ili pokliči bilo koje postrojbe Hrvatske vojske.

Deklaraciju o Hrvatskim ratnim veteranima i Hrvatskim veteranima treba pretočiti u zakonodavni okvir koji će im pružiti adekvatnu zaštitu.

Hrvatski ratni veterani i Hrvatski veterani moraju biti slobodni i cijenjeni u hrvatskom društvu i ne smiju biti izloženi dnevno političkim igrama i biti korišteni u političke svrhe.

Hrvatski ratni veterani i Hrvatski veterani se imaju pravo očitovati o svim relevantnim događajima, kao i svi ostali građani Republike Hrvatske, ukoliko su zainteresirani za javnu problematiku i njihovo rješavanje.

Neprihvatljivo je Hrvatske ratne veterane i Hrvatske veterane omalovažavati i vrijeđati obzirom na njihovo obrazovno, materijalno, zdravstveno stanje ili status u društvu.

Hrvatski ratni veterani su slomili srpski fašizam i zaslužni su što puno više gradova nije doživjelo sudbinu Vukovara ili Srebrenice.

Danas su hrvatski vojnici, dio njih već i Hrvatski veterani, jamstvo opstojnosti hrvatske države i hrvatskog naroda. 

Veselko Krnjić

Dok su malobrojni vukovarski branitelji tri mjeseca vezali za sebe najelitnije srpske postrojbe, Hrvatska je dobila prijeko potrebni predah kako bi organizirala svoju obranu

HRV - Hrvatski sabor je 29. listopada 1999. donio Odluku o proglašenju dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast svim sudionicima obrane Vukovara, grada – simbola hrvatske slobode. Herojstvo Vukovara udarilo je temelj za kasnije vojne pobjede hrvatskih snaga koje su dovele do potpunog oslobađanja zemlje. Zbog svega toga Vukovar je postao simbolom oko kojeg se okuplja cijela nacija. Sudbonosni dan otpora bio je 18. studenoga 1991. kada nakon tromjesečne opsade i gotovo potpunog uništenja grada, prestaje otpor hrvatskih branitelja u Vukovaru. Tužna statistika govori da je tijekom borbi i nakon ulaska srpskog okupatora u grad poginulo oko 550 branitelja i 1700 civila, oko 8000 Vukovaraca bilo je odvedeno u srbijanske logore, dok ih se još oko 800 vodi na popisu nestalih. Iz grada je prognano i sve nesrpsko stanovništvo. Bio je to klasičan primjer etničkog čišćenja i jedan od najvećih zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Bitka za Vukovar počela je 24. Kolovoza kada po planu JNA Vukovar treba zauzeti u nekoliko dana. Međutim, kako im to unatoč velikim žrtvama nije uspjelo, vrh JNA je odlučio formirati posebnu operativnu grupu kojoj je cilj bio osvajanje Vukovara. Obrana Vukovara dovela je do strahovitih napada od strane neprijatelja pa kroničari bilježe kao jedan od najgorih dana i 4. rujna »kada se nebo otvorilo«. Zrakoplovi su bombardirali Vukovar desetak puta dok istodobno grad napada i oko stotinjak tenkova. Stanovništvo i branitelji žive u podrumima, bez struje, vode i telefonskih veza. Međutim, unatoč tako teškim uvjetima, branitelji dva dana kasnije, kada je zabilježeno čak 26 zračnih napada, zaustavljaju tu ofenzivu istodobno uništavajući 34 tenka. JNA kreće u listopadu s novim snagama. Angažirala je oko 45.000 vojnika i počinje grad zasipati s više od 7000 granata dnevno. Grad postupno postaje skelet. Granatira se i vukovarska bolnica, ranjenici i operacijske dvorane premještaju se u podrum. Kako ni ta akcija nije dala rezultata, vrh bivše JNA i tadašnje srbijansko vodstvo donose odluku da se Vukovar mora zauzeti pod svaku cijenu. Početkom studenog srpske postrojbe započinju napade svim raspoloživim sredstvima. Grad zasipaju s tisućama granata, svakodnevno ga napadaju iz zraka te s Dunava. 4. studenoga, JNA uspijeva razdvojiti hrvatske snage u Vukovaru od onih iz Borova Naselja. Iscrpljeni, izmoreni i bez streljiva, hrvatski branitelji sljedećih dana postupno prestaju s organiziranom obranom. Dok su malobrojni vukovarski branitelji tri mjeseca vezali za sebe najelitnije srpske postrojbe, Hrvatska je dobila prijeko potrebni predah kako bi organizirala svoju obranu. Već potkraj te 1991. Hrvatska vojska brojila je oko 200.000 ljudi i bila je sposobna i za ofenzivne operacije, što je i učinila oslobađanjem znatnih dijelova zapadne Slavonije.