Bjelovar – Prisjećajući se sa sjetom trenutaka nastanka Republike Hrvatske ne mogu a ne spomenuti junake pakračkog bojišta koje se 1991. godine nalazilo u zapadnoslavonskom i podravskom ratištu. To je područje obuhvaćalo dijelove općina Novska, Nova Gradiška, Pakrac, Grubišno Polje i Daruvar te djelomice i općine Virovitica, Slatina, Orahovica i Požega. Prvi oružani sukob bio je napad na policijsku postaju u Pakracu u ožujku 1991. U iduća četiri mjeseca sve su češća bila miniranja, pucnjave i nemiri, a JNA je sve aktivnije nastupala na srpskoj strani. U kolovozu 1991. otvorena je prava bojišnica, gdje se ZNG suprotstavljao Banjalučkomu korpusu JNA i mjesnim pobunjenicima. Ne zaboravimo da je iz bjelovarske kasarne istom banjalučkom korpusu zapovjednik kasarne poslao ljudstvo i tehniku na ispomoć te da je odbijao predati se hrvatskim snagama u rujnu 1991. godine nakon čega je poginuo u kasarni u Bjelovaru, a danas ga pravosuđe smatra nevinom žrtvom hrvatske strane. U početku rujna bili su okupirani Okučani pa je bio prekinut promet autocestom Zagreb-Lipovac. U Četekovcu, Balincima, Čojlugu, Voćinu i Humu kod Slatine srpske su snage počinile ratne zločine nad civilnim stanovništvom. U Kusonjama su srpski odmetnici masakrirali zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije. Srpske snage nadzirale su tada Psunj, Papuk i dio Bilogore pa je postojala opasnost presijecanja hrvatskih teritorija od Save do Drave, što bi vjerojatno dovelo do pada cijele Slavonije. U protuudaru HV-e do prve polovice studenoga oslobođena je grubišnopoljska općina, a u prosincu i Bilogora, Papuk i najveći dio Psunja. Tih dana prosinca 1991. trajali su stalni napadi JNA na Novsku, Pakrac, Lipik i druge krajeve. 28. prosinca 1991. srpski napadači za poraz na bojnom polju osvećuju se gađajući civilne objekte: ubili su četiri civila (trojicu u Novoj Gradiški, a jednog u Cerniku); a pet je civila teže ranjeno. 29. prosinca 1991. Hrvatska vojska oslobodila je selo Brusnik. Sjećamo se tih dana i po tome što je Hrvatska pustila u opticaj vlastiti novac - hrvatski dinar (55 HRD = 1 DM). Predsjednik RH Franjo Tuđman donio je odluku o ustrojstvu domobranstva, "na teritorijalnom načelu". Nakon neuspješnih pokušaja i gubitaka (16.XII. i 20.XII.) HV je oslobodila snažno pobunjeničko uporište Grahovljane nedaleko od Daruvara. Iako je 7.XII. Badinterova komisija donijela zaključak da SFRJ više ne postoji to nije sprječavalo velikosrpsku politiku predvođenu Miloševićem i njegovom simpatizerima da nastave sa rušenjem nove Hrvatske. Dana 27.12.1991. godine započela je koordinirana akcija „Alfa“, s ciljem oslobađanja četničkih uporišta južno od Pakraca. Zajedničkim snagama HV-a i MUP-a, nastavljeno je oslobađanje Zapadne Slavonije, pod kodnom akcijom zvanom „Orkan 91“. U cjelodnevnim bitkama, oslobođena su jaka četnička uporišta u pakračkom kvartu Gavrinica , Japaga i dio Šeovice. U večernjim satima hrvatske snage zauzele su crtu obrane, dok su se četničke snage („Beli orlovi“), pripadnici Miloševićeve vojske i TO, te srpski dragovoljci i domaći pobunjenici, u paničnom bijegu povukli na rezervne položaje. Noć u Pakracu i Lipiku protekla je mirno, dok je na novooslobođenim područjima bilo još sporadične pucnjave iz pješačkog naoružanja. Važnost ove akcije je bilo pomicanje crte bojišnice, koja je bila nedaleko same Pakračke bolnice, te time na udaru agresora, kako sama bolnica tako i cijeli grad Pakrac. Mnogo brojniji i bolje naoružaniji neprijatelj, tog dana 27.12.1991. godine izvršio je jaki artiljerijski napad na Pakrac, Lipik, Filipovac, Prekopakru i Klisu, no unatoč tome, neprijatelj je potisnut dalje od Pakraca, a za sutrašnji dan spremalo se daljnje čišćenje i oslobađanje područja pod četničkim patronatom, cilj je zauzimanje koridora sve do Save i granice s Bosnom. U sukobima je bilo gubitaka na obje strane, kako u ljudskom tako i u tehničkom dijelu. U jutarnjim satima 28.12.1991. hrvatske oružane snage, koje su oslobodile dan ranije područja pod neprijateljskom upravom, očekivale su prema dogovoru topnički napad na rubne položaje i u dubinu neprijateljskih položaja kako bi nastavile čišćenje terena i proboj prema rijeci Savi. No, umjesto toga naše topništvo nije djelovalo, već je došlo do protunapada, artiljerijskom pripremom na naše položaje u Šeovici, Japagi, a potom i po samom Pakracu i Lipiku i ostalim našim položajima. Našim snagama stiglo je pojačanje sa pripadnicima HV-a, u sam centar Šeovice i krajni dio oslobođenog područja. Dovezeni su sa dva kamiona, a prilikom iskakanja iz kamiona, među njih su ispaljene 4 minobacačke mine, od kojih je poginulo 4 pripadnika HV-e i jedan pripadnik Mup-a, a više od 20-tak vojnika je ranjeno. Stoga je uslijedilo izvlačenje ranjenih i mrtvih u tijeku artiljerijskog napada, jedan dio postrojbi se povukao prema Japagi, te dalje prema Gavrinici i u sam Pakrac. Nešto prije podneva, oko 300 pripadnika hrvatskih obrambenih snaga, napušta Šeovicu, kreće prema Japagi, a zbog nailaska neprijateljskog tenka, primorani su kroz minirano područje krenuti prema Pakračkoj bolnici, te se naći na otvorenom položaju za djelovanje neprijateljske vojske svim mogućim vrstama oružja. Unatoč tome, spustili su se do obližnjih kuća u Gavrinici, gdje su opet naišli na tenk. Nakon nekoliko sati probijanja kroz protivničke redove, ova grupa je došla do Zapovjedništva obrane Grada Pakraca, a ljudstvo je raspoređeno po ranijim crtama razgraničenja. Nakon ovog došlo je do smjene dotadašnjeg Zapovjednika PP Pakrac, Naila Brulića - Babe. Sljedećeg dana 29. prosinca skupina izviđača predvođena pakračkim braniteljem Marijanom Kulhavijem – Fokom upada u zasjedu na obroncima Psunja u neposrednoj blizini grada i u neravnopravnoj borbi izgibaju svi. Grupu su činili bjelovarski mladići Ivan Bedeković, Ante Ćurić, Franjo Gašpar, Dražen Hudec, Željko Novosel i Darko Peroš te pakrački branitelj i planinar Marijan Kulhavi. Svake godine PD Psunj Pakrac u njihovu čast organizira planinarski pohod „Fokinom stazom 1991.“, a bjelovarska Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, UHDDR, na dan pogibije posjećuje mjesto stradanja i s članovima obitelji poginulih ratnika prisjeti se značaja njihove žrtve za Domovinsku Hrvatsku. Podsjetimo da je dan nakon njihove pogibije (30.XII.) HV-a ovladala Širincima, strateški važnim uporištem iz kojega su četnici topništvom gađali Novu Gradišku. Oslobodilački nalet hrvatskih snaga zaustavljen je potpisivanjem primirja 2. siječnja 1992. (pripremio: Predsjednik UHRV BBŽ Nenad Šantalab)
Nema komentara:
Objavi komentar