Hrvatski ratni veterani – I oskudnim poznavanjem povijesti naroda na prostoru današnje Hrvatske u posljednjih 200-tinjak godina može se primijetiti kako je ona bila je burna, tužna, očajna i često ponižavajuća. Od francuske revolucije, čija je posljedica Napoleonski ratovi kojih nije ostala pošteđena ni Hrvatska jer je za njihova trajanja godine 1797. nepovratno nestala Venecijanska republika pa su tako venecijanski posjedi na istočnoj Jadranskoj obali došli su pod vlast Austrije i tako su se pod istom vlašću našle i Hrvatska i Slavonija i Dalmacija, pa do danas Hrvatska je pod pritiskom. No, početkom XIX. stoljeća Austrijancima su mnoga područja preoteli Francuzi. Njihova tvorevina pod nazivom Ilirske provincije održala se sve do 1813. Godine 1806. Napoleonova je vojska ušla u Dubrovnik zaštititi ga od pljačkaških pohoda Rusa i Crnogoraca, a dvije godine kasnije Dubrovačka Republika prestala je postojati. Od malenih zemalja unatoč napoleonskim osvajanjima održati se uspio tek sićušni San Marino. Padom Napoleona svi su ti krajevi, zajedno s Bokom kotorskom ušli u sastav Austrije, pa su se tako gotovo sve hrvatske zemlje našle pod habsburškom krunom. Hrvatski ratni veterani još od doba Napoleonovih osvajanja kao na primjeru 1812. godine u bitci kod Borodina kada se na lijevom krilu, u sklopu 4. korpusa, borila 1. hrvatska provizorna pukovnija sastavljena od vojnika iz nekadašnje Ličke i Otočke krajiške pješačke pukovnije, pokazali su se kao pouzdana i vjerna vojska. Hrvatski vojni korpus od nekada do sada oslanjao se na običnog čovjeka, priučenog vojnika, ratara odvedenog sa svoga polja, radnika koji nije žalio napustiti svoje radno mjesto, učitelja, kuhara, bolničara, vozača, strojara, srednjoškolca tek napuštenih školskih klupa, studenta, često i maloljetnika, a samo ponekad izučenog časnika ili dočasnika. Uvijek je hrvatski vojnik robovao za tuđe ideje, često imperijalističkog karaktera ali Domovinski rat bila je bitka svih bitaka za stanovništvo Hrvatskih krajeva. U raljama velikosrpske politike našli su se oni srbi koje je režim Slobodana Miloševića uspio uplašiti hrvatskom idejom o životu u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Oni su sami izabrali stranu i na toj strani svim su snagama potpomagali režim koji je napadao narod željan slobode, mira i suživota svih njegovih stanovnika okupljenih ispod slavne trobojnice, crven-bijeli-plavi. Rat je oružani sukob, u njemu se gine, u njemu je puno nepravde i nepromišljenosti, on u čovjeku izaziva osjećaje koje prije nije osjetio, rat je pogreška i nije rješenje ali ratovi se događaju i mi smo ih svjesni. Rat u kojemu se čovjek bori za svoj dom, polje, šumu, planinu, rijeku, more ili grad je pravedan rat, a onaj čovjek koji dolazi zapaliti tvoj dom, izorati tvoju njivu, posjeći tvoju šumu, srušiti planinu, zagaditi rijeku, more ili opljačkati tvoj grad je ništa nego razbojnik, tat, terorista ili neprijatelj. U tim okolnostima hapsiti i suditi one koji su branili svoje, koji nisu tražili tvoje, koji žive na svome, je suludo i nepošteno prema onima koje predstavljaš. Jednako je sramotno da ti neprijatelj sudi jer si branio svoje na svome, a još je tužnije kada bi ti tvoji sudili za hrabrost koju si dao u obrani onoga što oni sada predstavljaju. I zato Hrvatski ratni veterani iz bjelovarsko-bilogorske županije dižu svoj glas protiv neljudskosti ljudskog postupanja i staju na stranu svakog uplašenog, uhićenog i poniženog branitelja. Oprostili smo svašta ali ne zaboravljamo ništa !
U Bjelovaru, 10. siječnja 2011. za UHRV BBŽ Predsjednik Udruge Nenad Šantalab
Nema komentara:
Objavi komentar