 |
| Domobran iz vremena oko 1901.god. |
Nakon sklapanja poznate Nagodbe između Hrvatske i Ugarske, kojom su uređeni odnosi između Hrvatske i Ugarske unutar zajedničke Kraljevine Ugarske, do sklapanja koje je došlo nakon što su uređeni odnosi između Austrije i Ugarske, ustrojeno je Domobranstvo za područje Trojednice ( Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) ali bez Dalmacije. Dalmacija je tada bila odvojena od Hrvatske i teritorijalno je pripadala Austriji kao jedna od zemalja austrijskog carstva. Ustroj Domobranstva kao zasebne vojske s hrvatskim časnicima, hrvatskim jezikom kao zapovjednim, i s hrvatskim vojničkim nazivljem, dovršen je 5. prosinca 1868 . godine. Važno je kod toga pripomenuti, da je ovim ćinom Hrvatima priznat status trećeg naroda u Monarhiji ( pored Austrijanaca i Mađara ). Godina 1868., godina ustrojavanja i ustroja Hrvatskog domobranstvana, nalazi se i u grbu u naše Udruge “Hrvatski domobran”, kao i godine 1941. i 1991, , kada je obnovljena hrvatska državnost a obnovljeno Hrvatsko domobranstvo postaje regularna vojska Nezavisne Države Hrvatske, odnosno Republike Hrvatske. U drugom svjetskom ratu domobrani, kao pripadnici Hrvatskih oružanih snaga, regularne vojske Nazavisne Države Hrvatske, branili su hrvatsku državnost od svih neprijatelja hrvatske državnosti krili se oni pod imenom jugounitarista, srpskih četnika ili lažnih antifašista ( zapravo jugokomunista). Borili su se hrabro, junački i viteški, da bi obranili svoju obitelj, svoj dom i svoju državu. Branili su te vrijednosti a ne postojeći režim ili pak nacističko fašističku ideologiju. Hrvati su zazirali od nacifašizma jednako kao i od komunizma. Činjenica je, da za težnje hrvatskog naroda za slobodom i oslobođenjem ispod jugoslavenskog i velikosrpskog jarma, nisu naišle na razumijevanje kod zapadnih europskih velesila Engleske i Francuske. Splet vojno političkih okolnosti u Europi i svijetu , stvorenih propašću tamnice naroda Kraljevine Jugoslavije, bio je takav da je omogučio Hrvatima da ostvare svoje snove i težnje i obnove svoju državnost proglašenjem NezavisneDržave Hrvatske. Netom proglašena država u svojem začetku i početku imala je protivnike i na jednoj i na drugoj strani zaračeih europskih velesila. Zapadni saveznici su podržavali opstanak Jugoslavije, koju su kreirali 1918. godine Versajskim mirom i u njoj imali vlastite interese. Na drugoj strani Talijani su željeli zadovoljiti svoje teritorijalne apetite za cijelim Jadranom i Dalmacijom, dok su se Nijemci plašili prevelkog talijanskog utjecaja u novoj državi. Domaći Srbi zadojeni velikosrpskom idejom i svetosavskim mitom ustali su oružjem protiv tek proglašene Hrvatske Države. Laž je da su to učinili kao odgovor na ustaške zločine, jer su ustaše i Ante Pavelić još bili u Italiji kada su se četnici i Srbi pripadnici raspadajuće jugovojske i žandamerije počeli ubijati i klati Hrvate.Podsjetimo se tu na pobijene hrvatske seljake u Donjim mostima kraj Bjelova ra, na pobunjene žandare u Gračacu i drugdje. Hrvatska vojska tek je bila u stvaranju i odmah je bila izložena velikosrpskim četnicima, koji su dobili zaštitnika i sponzora u talijanskom okupatori, koji ih je velikodušno obskrbljivao hranom oružjem i streljivom. Unatoč napadima sa svih strana i uz ograničenu pomoć u oružju od strane Njemačke, ustrojena je snažna i respektabilna i regularna vojska Domobranstvo sa sva tri roda: pješaštvo, zrakoplpvstvo i mornarica. Bila je to moderna, vojnički dobro izobražena i stegovno čvrsta vojska i po tome ravnopravna svakoj zapadnoj vojsci. Bila je to vojska na koju možemo biti ponosni, ne samo mi pripadnici te vojske , nego i svi domoljubivi Hrvati. Sjetimo se onih teških dana početkom svibnja 1945 .godine i povlačenja hrvatske vojske prema Sloveniji i Austriji! Bila je to vojska koja se je povlačila pod stalnom borbom, štiteći stotine tisuća civila, koji su se povlačili sa svojom vojskom, i u teškim uvjetima obskrbe hranom i streljivom. Neki su opisivali tu vojsku kao dezorganiziranu, bez pravog vodstva i središnjeg zapovjedništva, kao vojsku u rasulu. Uzmimo da su te ocjene točne. Vojska u rasulu, bez zapovjednika, bez ikakove odgovornosti povlači se preko njoj stranog teritorija. Za očekivati bi bilo, da će vojnici te i takove vojske povlačeći se činiti pljačke, ubojstva, palež, silovanja i razna kriminalna djela.Međutim, ništa od toga! Nema pljačke, nema paleži, nema kriminalnih radnji! Nema toga, jer to je bila vojnički i stegovno tako čvrsta i odlučna vojska, da se i u takovim teškim uvjetima ponašala vojnički i ljudski odgovorno. Stoga budimo s razlogom ponosni na tu vojsku! Nakon prekida od 46 godina, 24. prosinca 1991. godine domobranstvo je obnovljeno i postalo posebni dio Hrvatske vojske, te je podvrgnuto jedinstvenom sustavu zapovijedanja. Preteča domobrnastvu u Domovinskom ratu 1991 – 95 bila je Narodna zaštita,. Mnoge domobranske postrojbe ( samostalne satnije, bojne i pukovnije ) istakle su se u tom brambenom ratu i braneći svoj Dom , zavičaj i domovinu od srpskih agresora. Kasnijim preustrojem HV-a nekako je potisnuto sjećanje na domobranske postrojbe i njihov doprinos u obrani Hrvatske, kao i sjećanje na njihove zapovjednike kao npr. generala Červenka. Međutim, ništa ne može iz kolektivnog sjećanja hrvatskog naroda izbrisati njegovo domobranstvo i pamtiti će se, dok će biti hrvatskog naroda Hrvatsko domobranstvo i njegova uloga i značaj kroz povijest a posebno značajne godine 1868., 1941 i 1991. Neka se pamti i čuje naš domobranski hrvatski pozdrav:
Nema komentara:
Objavi komentar