HRVATSKI RATNI VETERANI I DJECA POGINULIH I NESTALIH BRANITELJA ZAJEDNIČKI UPOZORAVAJU . . .
Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovi Hrvatskih ratnih veterana iznenađeni su idejom Vojislava Stanimirovića da sudjeluje u ponosnoj povorci sjećanja na žrtvu Vukovara. Prisjetimo se njegove poznate rečenice: „Tog 18. novembra 1991. pao je poslednji bastion, poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar... “
Nadamo se da gospodin Stanimirović, negdašnji poznati liječnik i gradonačelnik grada Vukovara, spominjući ‘oslobođenje’, nije mislio na ubojstva civila i osoblja bolnice te progon djece i žena koji su utočište potražili u podrumima tada već razrušene ratne bolnice. Naime, naše udruge nisu ovdje da sude, za to postoje državne institucije, no moramo izraziti svoje negodovanje: jer danas ista ona djeca koja su na ulasku u bolnicu gledala u one koji u Gradu ostaju, dok su njih, ponižene i prezrene iz njega izgonili, te iste likove zatiču u spomenarskoj koloni kojom koračaju na ponos i čast svojih okrutno ubijenih roditelja. Djeca su ovog ratnog doba sa strahom u srcima, suzama u očima i grčem na usnama odlazila iz razrušenog Grada, ostavljajući svoje očeve zaštićene ljubavlju Stanimirovića i Šljivančanina. Očevi se nisu vratili u sigurnost i većinu smo ekshumirali tijelima spojene u jedno, jer su nas posljednjim atomima svoje ljudskosti u ondašnjim jezivim ratnim uvjetima vukovarske bolnice blagoslovili boreći se za ranjenike, ne gledajući na njihovu nacionalnost.
Posebno naglašavamo da po uzoru na svoje hrabre roditelje niti mi danas ne želimo stavljati nacionalnost na vagu, pa stoga iskazujemo dobrodošlicu svim nacionalnostima i svim dobrim ljudima koji nam se u tuzi i sjećanju pridružuju. Neka koračaju uz nas u gradnji nove i bolje budućnosti, ali ne s figom u džepu, ne s iscerenim osmjehom zla. A napose neka koračaju uza sve nas sa sviješću o zlehudoj, opakoj naravi i bolnom ishodu zločinačkog razaranja Vukovara.
Iznova ponavljamo kako ne želimo suditi i upirati prstom: želimo samo zamoliti. Nemojte se izrugivati našim žrtvama Vukovara. Molimo vas, nemojte se rugati obrani svetoga Grada. Molimo vas, nemojte nam dolaziti s figom u džepu i glumiti suživot. Jer većina koja je u Vukovaru ostala pamti krike, bučne rafale kroz noć i sveprožimajući, duboki miris truleži i krvi , a mi i danas tražimo svoje nestale. Dokažite suradnju, dokažite želju za suživotom, dokažite svoju ljudskost apelom za nestale. Tek tada ćemo moći zajedno koračati dalje.
Predsjedništvo UDPNHBDR i HRV-a.
