U povodu obilježavanja 15. siječnja 1992. organizirali smo za članove i građane izložbu ratne fotografije Predraga Kovača Koce. Uz to se prisjećamo događaja kada je Hrvatska proglasila svoju
samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom
jugoslavenskom državnom zajednicom. Republika Hrvatska postigla je i
međunarodno priznanje svoje neovisnosti, rekao je te večeri Predsjednik Franjo
Tuđman u obraćanju naciji preko televizije. Toga dana Hrvatsku su za redom
priznale: Belgija, Velika Britanija, Danska, Malta, Austrija, Švicarska,
Nizozemska, Mađarska, Norveška, Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija,
Francuska, Finska, Švedska. To su već prije učinile Sveta Stolica, Njemačka,
Island, Estonija, Litva, Latvija, Slovenija, Ukrajina i San Marino. Zemlje koje
su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske,
svakako su bile Sveta Stolica i Njemačka. Vatikanska diplomacija, kao prva u
svijetu, još je 3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome
međunarodnom priznanju. Njemačka je priznanjem Hrvatske još 18. prosinca 1991.
godine izazvala prijekore, ali i pokrenula nezaustavljivu diplomatsku akciju
među ostalim tadašnjim članicama Europske zajednice. Kada su ostale zemlje te
organizacije, današnje Europske unije, priznale Zagreb, Bonn je istodobno s
njim već potpisao protokol o uspostavi diplomatskih odnosa. Sljedećih su dana
europski pisani i elektronički mediji gotovo bez iznimke pozdravljali odluku
svojih vlada. Izuzev njemačkih medija, koji su priznanje Hrvatske slavili i kao
njemačku diplomatsku pobjedu, ostali su isticali da su političari za
zakašnjenjem shvatili što se događa u tadašnjoj Jugoslaviji, kritizirajući
njihovu dotadašnju neučinkovitost.
