Bilogorska istina za slobodnu Hrvatsku

Početak jeseni 1991. bio je obilježen vrhuncima agresije neprijatelja na Hrvatsku. Pripadnici ZNG-a i Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), nastoje suprotstaviti se srpskim snagama. U kolovozu 1991. JNA se povlači sa prostora Slovenije i zauzima područje Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije. željeli su krenuti u susret banjalučkom korpusu. Veliki dio bilogorskih Srba prihvaća stranu pobunjenika nakon spajanja banjalučkog i bjelovarskog korpusa. Vladari tzv. Srpske autonomne oblasti (SAO Krajine) proglasili su dio od Grubišnog Polja do Pakraca jedinicom svoje para-države. Pobunjeni Srbi su sami ili uz pomoć JNA sve Hrvate i „nesrbe“ protjerali s bilogorskog prostora ili poubijali. Zauzimanje teritorija na bilogorskom području od strane agresora povelo je pripadnike bilogorskih postrojbi hrvatskih snaga na reakciju i obranu.

Topničkom pripremom uz pješačke napade uzduž teritorija počela je operacija oslobađanja Bilogore u četvrtak, 31. listopada 1991., točno u šest sati ujutro.

Djelovanje hrvatskih snaga odvijalo se u smjerovima sjever – jug. Sa sjevera napadala je 127. brigada ZNG-e Virovitica s tri tenka i pet borbeno- oklopnih vozila. Zatim koprivnička satnija i virovitička 127. brigada ZNG-a satnija te 19. MPOAD. Na sjeverozapadnom dijelu bile su satnije dvije specijalne bjelovarske policije, 2. satnija grubišnopoljskog 57. samostalnog bataljuna ZNG-e, protudiverzantska satnija, samostalni vod Veliko Trojstvo i policija iz Velikog Grđevca. U svim smjerovima djelovala je specijalna policija. S juga su agresore napadali I. i III. satnija i velikozdenački vod 57. samostalnog bataljuna ZNG-a Grubišno Polje, policija Grubišno Polje, topnička grupa 52. samostalnog bataljuna ZNG-a Daruvar i mehanizirani vod iz sastava 105. brigade ZNG-e Bjelovar pomognuti odredima Narodne zaštite Grubišno Polje. Prvoga dana operacije Otkos 10, 31. listopada 1991., hrvatski branitelji su oslobodili naselja Gornja Kovačica, Gornja Rašenica, Velika Barna, Rastovac i Trojeglava. Toga dana dogodila se velika tragedija hrvatske vojske. U borbi s okupatorima poginuli su Marijan Derežić, Velimir Bijelić, Ivan Kuzminski, Josip Romozi te Đuro Crkvenac. Drugog dana Srbi su počeli evakuirati civile, a hrvatske snage oslobodile su Lončaricu, Sibenik, Zrinsku, i Cremušinu. Trećega dana nakon spajanja 127. brigade i 57. samostalne bojne oslobođena je prometnica Virovitica – Grubišno Polje. Tim događajem završila je prva faza djelovanja hrvatskih snaga.

Četvrtog dana hrvatske su snage ušle na poligon JNA u Gakovu.Uspostavljena je nova crte obrane Munije – Dijakovac 4. studenoga 1991., a zatim je zauzeto „izmješteno zapovjedno mjesto“ XVIII. partizanske divizije od strane 52. samostalne bojne Daruvar. Ondje su bile zarobljene velike količine naoružanja i opreme. Tim događajem prva faza operacije Otkos 10 bila je potpuno provedena. Ubrzo je 5. studenog 1991. postignut dogovor o prekidu vatre, koji je trebao stupiti istoga dana od 17 sati. Dogovorom je prekinuto ostvarenje druge faze operacije Otkos 10 pod nazivom Ledina. Naziv je dobila prema tajnoj kodiranoj karti za njezin ishod. Njome je trebalo biti odsječeno područje Virovitica – Jasenaš – Miokovićevo i Turčević Polje – Bastajski Brđani – Veliki Bastaji od srpske najeze. Nužno je bilo izvršiti pregrupiranje snaga koje su realizirale prvu fazu operacije, ali i dopunjavanje novim snagama. Međutim, neprijateljska vojska nije poštovala potpisana primirja. Pokušavali su diverzantskim akcijama postići rezultate kako bi ublažili dotadašnje poraze. Slijedeći navedeno Ivica je Debić naredio potrebno poduzimanje mjere kako bi akcije bile onemogućene. Druga faza operacije pomaknuta je na početak prosinca, tj. na 5. prosinca. Dosadašnjim snagama još se priključuju 55. samostalni bataljun ZNG-a Bjelovar i postrojba Slatina uz 52. samostalni bataljun ZNG-a Daruvar. Slijedile su snažne desetodnevne borbe. Hrvatske snage su u potpunosti realizirale sve zadaće iz zapovijedi. Posebno se istakla bitka u Bastajskim Brđanima, 5. prosinca 1991., gdje su pripadnici 57. bataljuna ZNG-e Grubišno Polje pobijedili neprijateljske postrojbe iz Srbije nanijevši gubitke. U drugoj fazi oslobođena je prometnica Veliki Bastaji – Miokovićevo. Tim je događajem Ledina završena, a njome i čišćenje Bilogore.

Hrvatske su snage operacijom Otkos 10 zaustavile napade agresora na području Bilogore i širenje prema istočnoj Slavoniji. Sačuvana su materijalna bogatstva Virovitice, Grubišnog Polja, Bjelovara i Daruvara, a k tomu i stanovništvo od stradavanja. Otvorena je prometnica Grubišno Polje – Virovitica. Zarobljena je znatna količina oružja, minsko-eksplozivnih sredstava, streljiva i neprijateljske dokumentacije. Uništenjem agresorske postrojbe je urušen moral neprijatelja. / izvor: povijest.net /