Znamenita Trpimirova darovnica na
latinskom jeziku od 4. ožujka 852. (nekad je se datira i prije 840. godine),
kojom je splitskoj nadbiskupiji potvrdio darovnicu svoga prethodnika Mislava,
te joj je još darovao crkvu sv. Jurja u Putalju i neke posjede s pripadajućim
kmetovima. Tu najstariju sačuvanu ispravu hrvatskih vladara napisao je jedan
svećenik u svojstvu kneževog kancelara, a u njoj su i navedeni svjedoci: pet
župana, knežev upravitelj dvora (Negotin), tri svećenika (Dominik, Ciprijan i
Martin) i pet ostalih uglednika. U povelji se Trpimir naziva „pomoću Božjom
knezom Hrvata“ (iuvatus munere divino dux Croatorum), a svoju zemlju naziva
regnum Croatorum. Ovaj naziv, premda bi se mogao doslovno prevesti kao
„kraljevstvo Hrvata“, vjerojatnije u to doba označava zemlju nad kojom vladaju
Hrvati. Trpimir se naziva oslovljava "milošću Božjom, knez Hrvata" (u
lat. izvorniku: "Dux Chroatorum iuvatus munere divino"), što
vjerojatno znači da ga na vlast nije postavio car. Iz Povelje se također
saznaje da je Trpimir stolovao u Bijaćima, a posjedovao je i Klis. Treba
spomenuti i da Gottschalk u svom djelu "De Trina deitate", Trpimira
naziva Rex Sclavorum (Kralj Slavena), što sugerira tadašnju ojačanu Trpimirovu
poziciju o odnosu na Bizant i Franačku.
Nema komentara:
Objavi komentar