Ratni veterani zahvalni svojim suborcima ženama, sestrama, majkama, suprugama, djevojkama i bakama koje su u strahu čitavih šest godina rata teško proživljavale činjenicu da su njihovi najmiliji u opasnosti. Zbog toga u udruzi Hrvatski ratni veterani smatraju da nije dovoljno ženama pokloniti samo cvijet već im treba zahvaliti na muci koju su prošle dok su njihovi najmiliji ratovali. Posebno hvala svim ženama braniteljima.
Davnašnja nam predaja govori kako
su žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila zbog loših radnih uvjeta i
niskih plaća javno demonstrirale još 8. ožujka 1857. u New Yorku, a
prosvjedovale su i mnogim desetljećima nakon toga, kao i 1975te, koja je
proglašena Međunarodnom godinom žene, a iste su godine UN i službeno počeli
obilježavati Međunarodni dan žena.
Što se tijekom ovih stotinjak
godina promijenilo na bolje? Biološka je uloga žena na ovom svijetu odavno,
prije svega, samozadana njihovim postojanjem, no danas im se nudi 'zamamna'
sloboda i mogućnost da se izdignu iznad 'rodnih obilježja', pravo na rodnu
neodređenost, zanemarujući svoju spolnu određenost na uštrb 'feminističkog
napretka'. Nismo sigurni da je to ono što je presudno kao iskorak na bolje za
žene.
Danas one prosvjeduju sve
uzaludnije, i još se bore, ali ne za bolje uvjete rada, nego da izdrže sve teži
gorči teret svagdašnjice i da zadrže svoja bijedno plaćena radna mjesta. Danas
se atributi ženske ljepote pretjerano ističu i izruguju prikazujući žene sve
više samo kao utočišta samozadovoljavanja. Na ženstvo se nemilice nasrće i ono
se ponižava zvjerski a žene se katkad i same trude biti nešto što se doista
protivi njihovoj naravi, i htijući usavršiti svoje ženstvo, one se
izvitoperuju. Otud i zaključak jedne od njih: "Muškarci koji tretiraju
žene kao bespomoćne i slatke igračke zaslužuju žene koje će ih tretirati kao
velikodušne i divne račune u bankama."
No, ovo je čestitarski članak … a
vele da žena treba biti ondje je gdje joj je mjesto. I ona to zna: i stiže na
sva ta mjesta. U naša srca, u pomoć u pravi tren, da bude rame za plakanje i
biće koje u nama izaziva udivljenje. Uza svu privrženost i posvećenost obitelji
kao temeljnoj čestici ljudskog društva ona
je i sve osjetljivija na svakodnevne izazove i spremnija odgovoriti im.
U udruzi HRV trudimo se da žene
uključimo u što više zbivanja, da im ponudimo što više sadržaja u kojima mogu
suvereno učestvovati, stvarnosti koju mogu kreativno oplemenjivati, poput
projekta 'Ratnici u miru'. One danas sudjeluju u sportskim natjecanjima,
prikazuju javno svoje radove, darivaju vlastite uratke skupljajući pomoć
najsiromašnijima i najpotrebitijima među nama donacijama (u sklopu projekta 'Ratnice
velikog srca'), a od prošle se godine započelo i osnivanjem centara za
unapređenja zdravlja i života kroz tečaje yoge, predavanja o duhovnosti uopće i
raznovrsnim sličnim djelatnostima.
Što na koncu zaključiti
čestitajući im njihov praznik? Možda je ipak najbolje ponukati ih da se što
češće sjete Coco Chanel, koja je odavno rekla: '"Najhrabriji čin je još
uvijek misliti za sebe."
Nema komentara:
Objavi komentar