Srpska okupacija Baranje, 3.
srpnja 1991., može se međunarodnopravno smatrati početkom rata između Srbije i
Hrvatske, tvrdio je akademik Davorin Rudolf 2008. godine, a prenio je Večernji
list. Tada su, kako je objasnio, istočni dio Hrvatske napale srpske snage, ušlo
je oko 60 tenkova JNA, pripadnici srpskih paravojnih snaga, koji su okupirali
to hrvatsko područje i njegovo središte Beli Manastir. Prije toga Hrvatski je
sabor 25. lipnja 1991. proglasio neovisnost i suverenost Republike Hrvatske,
donijevši četiri državotvorna dokumenta, na osnovi referenduma, kad se od 83,56
posto biračkog tijela 92,18 posto očitovalo za neovisnost Hrvatske. "Rat
se definira kao oružani sukob između država i prema tome svi sukobi, dok nije
proglašena suverenost i nezavisnost Hrvatske, mogu se smatrati pubunama ili
unutarnjim sukobima", izjavio je. Dodao je kako se i događaji u Pakracu,
na Plitvicama i Borovu mogu smatrati sukobima, ali ne i agresijom i početkom
rata protiv Hrvatske, koji je provela JNA, Srbija i Crna Gora, koja je 23. i 24.
rujna 1991. napala krajnji jug Hrvatske, dubrovačko područje. Rudolf drži kako
je agresija i rat protiv Hrvatske vođen do 23. kolovoza 1996., kad je potpisan
sporazum o punoj normalizaciji između Hrvatske i SR Jugoslavije. Smatra kako
teze o "građanskom ratu" i "dogovorenom ratu" plasiraju
srpski krugovi, koje "prihvaćaju neki kvaziljevičarski intelektualci u
Hrvatskoj kako bi oslobodili Srbiju optužbe o agresijskom ratu". "Hrvatska
nije htjela rat, nudila je konfederaciju i savez suverenih država, što je
Srbija odbacila i, konačno, nijedan hrvatski vojnik nije prešao granicu Srbije
i Crne Gore", istaknuo je. Podsjetio je kako se iz objavljenih knjiga
Borislava Jovića i Dobrice Ćosića jasno može razabrati kako je Srbija planirala
i počela rat pod geslom da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi.
Nema komentara:
Objavi komentar