Stranice

srijeda, 22. svibnja 2013.

Promocija tri knjige o Domovinskom ratu u Umagu


Prigodom obilježavanja dana Udruge hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Umag, 30. svibnja, UHVIDR-a Umag i Hrvatski ratni veterani organiziraju u četvrtak, 30. V. u 19 sati u vijećnici Grada Umaga promociju knjiga: Pakao srpskog logora Stara Gradiška 1991. autora Vlade Radošića, Vojska krajine u Pounju i na Banovini, autora Ivice Pandže Orkana i Crna mapa, autora Vladimira Mukuseva.

Pokrovitelj događaja je Grad Umag, medijski pokrovitelj je radio Eurostar Umag 101,7 MHZ, a tisak plakata Simbol grafika Karigador.

ponedjeljak, 13. svibnja 2013.

Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske


Prve brigade oružanih snaga republike Hrvatske, tada pod nazivom ZNG-e predstavljene su hrvatskoj javnosti na svečanoj smotri 28. svibnja 1991. Na nogometnom stadionu NK Zagreb. Uz mimohod, dodjelu zastava brigadama i polaganjem prisege na stadionu NK Zagreb, Zbor narodne garde (ZNG) predstavio se kao profesionalna, uniformirana, oružana formacija. Zamišljen kao vojnog forma za obavljanje obrambeno-redarstvenih dužnosti u Republici Hrvatskoj, postaje preteča Hrvatske vojske.
Osnovan je Odlukom o ustrojstvu Zbora narodne garde, koju je Predsjednik Franjo Tuđman donio je 20. travnja 1991. Zbog zakonskih i političkih razloga te su snage bile formalno ustrojene u okviru Ministarstva unutarnjih poslova, budući da je Hrvatska tada formalnopravno još bila u sastavu SFRJ. Jedinicama Zbora narodne garde zapovijedalo je Ministarstvo obrane. Zbor narodne garde se ustrojio kao odgovor na razoružavanje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj kao i zbog nemogućnosti nove Hrvatske države da osigura teritorijalni integritet i funkcioniranje pravne države na svom cjelokupnom državnom području.
Formalne zadaće ZNG-a bile su zaštita državne granice Republike Hrvatske te zaštita nepovredivosti državnog područja, zaštita od narušavanja javnog reda i mira u većem opsegu, zaštita od terorističkog i drugog nasilnog djelovanja odnosno oružane pobune, zaštita zračnih luka i zračnog prometa, zaštita obale i mora, pružanje pomoći radi otklanjanja posljedica u slučaju opće opasnosti prouzrokovane elementarnim nepogodama i drugih nesreća, zaštitu određenih osoba, objekata i prostora, te druge poslove utvrđene zakonom. ZNG je zamišljen je kao pričuvni i djelatni. Prema prvim planovima trebao je imati Zapovjedništvo, četiri djelatne brigade, 16 pričuvnih brigada i devet pričuvnih samostalnih bataljuna ZNG. Ukupno je u pričuvnom dijelu trebao imati 38.726 ljudi. Ustroj pričuvnog sastava napravljen je na temelju brojnog stanja pričuvne policije.
Do 12. kolovoza su ustrojene četiri brigade, a tim predstavljanjem ZNG-a zaokruženo je ustrojstvo obrambenog sustava Republike Hrvatske. Hrvatske oružane snage su tada imale oko 60 000 pripadnika, od toga 30 000 pripadnika u sastavu MUP-a. Temeljem Zakona o obrani donesenog u rujnu 1991., oružane snage organiziraju se u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV), a 21. rujna 1991. godine uspostavlja Glavni stožer (GSHV), s načelnikom generalom Antonom Tusom. U HV-u je kao poseban dio zadržan Zbor narodne garde kao profesionalan sastav. Posljednji dio oružanih snaga bilo je Domobranstvo. Pričuvni sastav ZNG i Teritorijalne obrane preveden je u pričuvni sastav u HV-u. Dana 3. studenog 1991. jedinice ZNG-a su formalno preimenovane u Hrvatsku vojsku. ZNG je u svom sastavu imao jednu posebnu postrojbu, Satniju hrvatskih umjetnika, koju su činili hrvatski umjetnici koji su izrazili želju da se kao dragovoljci bore za Hrvatsku.

nedjelja, 12. svibnja 2013.

Zajedno na misi kod Bleiburga

foto: N.Reberšak

Bleiburg – I ove godine, sada već tradicionalno, članovi  udruga Hrvatski domobran - udruge ratnih veterana Hrvatske ogranak Bjelovar, Hrvatskog društva političkih zatvorenika ogranak Bjelovar i Hrvatski ratni veterani klub Bjelovar zajedno su sudjelovali u svetoj misi na Bleiburškim poljanama. Mjesto sa kojega su 1945. godine savezničke snage predale u ruke jugoslavenskim partizanima stotine tisuća civila i vojnika poražene NDH postalo je simbol prkosa prema svemu iza čega stoji beogradska velikosrpska ideja.
Danas, kada se slavi sjećanje na savezničke pobjede koje su okončale 2. svjetski rat i poraz nacističke njemačke i njenih saveznika, ne može se zaboraviti zločin Titovih partizana nad civilima i vojnicima koji su prošli torturu kažnjeničkog pohoda koji je u narodu prihvaćen kao Križni put. Taj naziv nije samo puka usporedba s Isusovom mukom, već je uistinu prava simbolika želje i borbe hrvatskog naroda za potpunom samostalnošću od Beograda.

Za desetke tisuća članova obitelji iz čijih su života na tom križnom putu zauvijek nestali njihovi najmiliji, misa pokraj Bleiburga je dan sjećanja na tragediju koja je snašla njihove obitelji. Još uvijek mnogi traže na tom križnom putu one nestale čije kosti leže u jamama pokraj putova kojima su ih pripadnici OZN-e vodili po Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni, Srbiji i Makedoniji sve do grčke granice. Pod motom da su zemlju oslobodili od Nijemaca, ustaša i četnika, vladajući se u to vrijeme hvale kako su  pobili preko 10 000 ustaša, kako su oslobodili 20 000 tisuća civila iz ruku neprijatelja te kako su zarobili 40 000 njemačkih vojnika i pregršt tehnike /izvor: list Vijesti broj 1 Varaždin, 19.05.1945. /.

Osuđujući zločine svih učesnika ratova, ma gdje se oni događali, sudionici pohoda u Bleiburg slažu se u jednome: pravo i pravda moraju postojati za sve jednako i imaju se primjenjivati na svakoga istom mjerom, a praksa odmazde, ponižavanja i ugnjetavanja koju je provela Titova vojska i novoformirana vlast  tijekom 2. svjetskog rata i u poraću ne samo da je za povijesnu osudu već i za procesno pravno oživljavanje i donošenje osude zbog umanjivanja činjenice da je prošli sustav u Jugoslaviji od 1945. do 1990. godine bio totalitarizam ili svevlast političkog sustava u kojem je vlast bila pod kontrolom jedne političke organizacije. Ta organizacija, komunisti, nisu prepoznavali granice svojih ovlasti od samog početka i to je neosporna činjenica koju ne samo da priznaju mnogi bivši članovi komunističke partije iz tog sustava, nego o tome danas slobodno i javno govore i pišu. /nšantalab HRV/