nedjelja, 9. prosinca 2018.
petak, 2. studenoga 2018.
Pravaš i ratni veteran sastavio Deklaraciju o hrvatskim ratnim veteranima i hrvatskim veteranima. Pročitajte što je HRV i HV
KARLOVAC – Protekloga tjedna razgovarali smo sa
istaknutim članom Hrvatske stranke prava, Veselkom Krnjić iz Karlovca o
inicijativi koju je predstavio pod nazivom DEKLARACIJA O HRVATSKIM RATNIM
VETERANIMA I HRVATSKIM VETERANIMA. Ovim javno objavljenim dokumentom isti je po
našemu sudu imao namjeru još jednom skrenuti pažnju na činjenicu da je agresija
Srbije i Crne Gore dovela do obrambenog, a potom i oslobodilačkog rata od te
agresije i do pojave jednoga novog sloja u hrvatskom društvu, hrvatske vojnike
koje popularno nazivamo hrvatski branitelji. Iako riječ branitelj u širem
smislu i korištenju podrazumijeva „odvjetnika ili zastupnika“ taj se naziv
koristi od početka stvaranja naše Domovine. Tekst Deklaracije kakvu je sastavio
ovaj političar inače i sam prekaljeni ratni veteran i član udruge Hrvatski ratni veterani donosimo vam u cijelosti.
DEKLARACIJA O HRVATSKIM RATNIM VETERANIMA I HRVATSKIM
VETERANIMA
Agresija na Republiku Hrvatsku početkom devedesetih
godina prošlog stoljeća stvorila je populaciju hrvatskih branitelja koja nikada
ne bi postojala da nije bilo brutalne agresije od strane Srbije i Crne Gore, uz
pomoć JNA i dijela građana Republike Hrvatske srpske nacionalnosti, a s ciljem
stvaranja tzv. „Velike Srbije“.
Država Hrvatska je vodila obrambeni i oslobodilački rat,
što je dobro poznato iz svih rezolucija Vijeća sigurnosti, a potvrđeno je i
presudama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Agresorske
snage u svom velikosrpskom pohodu protjerale su preko 500 000 civila i ubile
preko 15 000 hrvatskih branitelja i civila.
U vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku običan hrvatski
čovjek postao je ratnik – vojnik i policajac. Rezultat agresije na Republiku
Hrvatsku je Domovinski rat, tijekom kojeg je obranjena tek obnovljena hrvatska
država, a shodno tomu nastala je i braniteljska populacija čija je uloga u
obrani i oslobađanju Republike Hrvatske nemjerljiva.
Nijedna hrvatska Vlada, do danas nije prepoznala i
osjetila ovu povijesnu činjenicu i zaštitila ovu ranjivu populaciju hrvatskoga
naroda. Stoga niti ne čudi da smo danas svjedoci svakodnevnim napadima na
hrvatske branitelje od strane dijela medija i javnosti koje se čak i natječu u
smišljanju pogrdnije riječ za hrvatskog branitelja – Hrvatskog ratnog veterana.
Hrvatski vojnici danas, pak, svojim sudjelovanjima u
mirovnim misijama diljem svijeta pridonose miru i suzbijanju terorizma, a sutra
će postati Hrvatski veterani.
Hrvatski ratni veterani i Hrvatski veterani su jamstvo
opstojnosti i neovisnosti hrvatske države.
Iz navedenih razloga smatramo potrebnim donošenje
deklaracije o Hrvatskim ratnim veteranima i Hrvatskim veteranima.
Tijekom Domovinskoga rata postrojbe Hrvatske vojske imale
su svoje oznake, stjegove i pokliče koje i danas baštine sljednice tih
postrojbi.
Nedopustivo je da se danas u samostalnoj i slobodnoj
hrvatskoj državi mijenjaju ili stavljaju u kontekst drugoga vremena znakovlje
stjegovi ili pokliči bilo koje postrojbe Hrvatske vojske.
Deklaraciju o Hrvatskim ratnim veteranima i Hrvatskim
veteranima treba pretočiti u zakonodavni okvir koji će im pružiti adekvatnu
zaštitu.
Hrvatski ratni veterani i Hrvatski veterani moraju biti
slobodni i cijenjeni u hrvatskom društvu i ne smiju biti izloženi dnevno
političkim igrama i biti korišteni u političke svrhe.
Hrvatski ratni veterani i Hrvatski veterani se imaju
pravo očitovati o svim relevantnim događajima, kao i svi ostali građani
Republike Hrvatske, ukoliko su zainteresirani za javnu problematiku i njihovo
rješavanje.
Neprihvatljivo je Hrvatske ratne veterane i Hrvatske
veterane omalovažavati i vrijeđati obzirom na njihovo obrazovno, materijalno,
zdravstveno stanje ili status u društvu.
Hrvatski ratni veterani su slomili srpski fašizam i
zaslužni su što puno više gradova nije doživjelo sudbinu Vukovara ili
Srebrenice.
Danas su hrvatski vojnici, dio njih već i Hrvatski
veterani, jamstvo opstojnosti hrvatske države i hrvatskog naroda.
Veselko Krnjić
utorak, 23. listopada 2018.
Dok su malobrojni vukovarski branitelji tri mjeseca vezali za sebe najelitnije srpske postrojbe, Hrvatska je dobila prijeko potrebni predah kako bi organizirala svoju obranu
HRV - Hrvatski sabor je 29.
listopada 1999. donio Odluku o proglašenju dana sjećanja na žrtvu Vukovara
1991. godine, kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast svim
sudionicima obrane Vukovara, grada – simbola hrvatske slobode. Herojstvo
Vukovara udarilo je temelj za kasnije vojne pobjede hrvatskih snaga koje su
dovele do potpunog oslobađanja zemlje. Zbog svega toga Vukovar je postao
simbolom oko kojeg se okuplja cijela nacija. Sudbonosni dan otpora bio je 18.
studenoga 1991. kada nakon tromjesečne opsade i gotovo potpunog uništenja
grada, prestaje otpor hrvatskih branitelja u Vukovaru. Tužna statistika govori
da je tijekom borbi i nakon ulaska srpskog okupatora u grad poginulo oko 550
branitelja i 1700 civila, oko 8000 Vukovaraca bilo je odvedeno u srbijanske
logore, dok ih se još oko 800 vodi na popisu nestalih. Iz grada je prognano i
sve nesrpsko stanovništvo. Bio je to klasičan primjer etničkog čišćenja i jedan
od najvećih zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Bitka za Vukovar
počela je 24. Kolovoza kada po planu JNA Vukovar treba zauzeti u nekoliko dana.
Međutim, kako im to unatoč velikim žrtvama nije uspjelo, vrh JNA je odlučio formirati
posebnu operativnu grupu kojoj je cilj bio osvajanje Vukovara. Obrana Vukovara
dovela je do strahovitih napada od strane neprijatelja pa kroničari bilježe kao
jedan od najgorih dana i 4. rujna »kada se nebo otvorilo«. Zrakoplovi su
bombardirali Vukovar desetak puta dok istodobno grad napada i oko stotinjak
tenkova. Stanovništvo i branitelji žive u podrumima, bez struje, vode i
telefonskih veza. Međutim, unatoč tako teškim uvjetima, branitelji dva dana
kasnije, kada je zabilježeno čak 26 zračnih napada, zaustavljaju tu ofenzivu
istodobno uništavajući 34 tenka. JNA kreće u listopadu s novim snagama.
Angažirala je oko 45.000 vojnika i počinje grad zasipati s više od 7000 granata
dnevno. Grad postupno postaje skelet. Granatira se i vukovarska bolnica,
ranjenici i operacijske dvorane premještaju se u podrum. Kako ni ta akcija nije
dala rezultata, vrh bivše JNA i tadašnje srbijansko vodstvo donose odluku da se
Vukovar mora zauzeti pod svaku cijenu. Početkom studenog srpske postrojbe
započinju napade svim raspoloživim sredstvima. Grad zasipaju s tisućama
granata, svakodnevno ga napadaju iz zraka te s Dunava. 4. studenoga, JNA
uspijeva razdvojiti hrvatske snage u Vukovaru od onih iz Borova Naselja.
Iscrpljeni, izmoreni i bez streljiva, hrvatski branitelji sljedećih dana
postupno prestaju s organiziranom obranom. Dok su malobrojni vukovarski
branitelji tri mjeseca vezali za sebe najelitnije srpske postrojbe, Hrvatska je
dobila prijeko potrebni predah kako bi organizirala svoju obranu. Već potkraj
te 1991. Hrvatska vojska brojila je oko 200.000 ljudi i bila je sposobna i za
ofenzivne operacije, što je i učinila oslobađanjem znatnih dijelova zapadne
Slavonije.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)