Operacija Bljesak -
vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH započela je
1. svibnja 1995., kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom
oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. U samo 31 sat oslobođeno je oko
500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i
uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac. Akcija Bljesak bila je u
vojnom smislu nastavak uspješne vojne operacije Otkos 10 iz prosinca 1991. kada
je oslobođen veći dio zapadne Slavonije. Potpuno oslobađanje zapadne Slavonije
u zimu 1991. spriječilo je potpisivanje Sarajevskog sporazuma i dolazak
mirovnih snaga UN-a.
Operacija je počela 1. svibnja
1995. ujutro u 5:30, napadom HV-a na južni i središnji dio zapadnoslavonskog
područja pod kontrolom RSK. Naše snage sastavljene su od dijelova četiri
profesionalne brigade te niza specijalnih, pričuvnih, domobranskih i
policijskih postrojbi. U akciji je sudjelovalo oko 7200 hrvatskih vojnika i
policajaca. Oslobađajući zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske
vojske i policije, a 162 su ranjena.
Tijekom akcije Srbi su srušili i
zrakoplov Rudolfa Perešina, pilota koji je u vrijeme najjačih napada na
Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju.
Napad je izveden na nekoliko
smjerova: sa zapada od Novske prema Okučanima s pomoćnim krakom na jug prema
Jasenovcu, a s istoka od Nove Gradiške, također prema Okučanima, s pomoćnim
krakom prema Staroj Gradiški. Nastupima prema Okučanima, koji su išli
autocestom odnosno paralelno s njom, nastojala se presjeći enklava i rasjeći te
potom razbiti glavne snage neprijatelja, dočim su pomoćne snage imale zadaću da
izbijanjem na Savu kod Jasenovca i Stare Gradiške spriječe eventualnu
intervenciju VRS te zaposjednu državnu granicu.
Već prvoga dana naše snage su došle
nadomak Okučana i ušle u Jasenovac te ovladale svim bitnim objektima. Kada je
Hrvatski radio javio da je oslobođen Jasenovac nacijom se prolomio uzvik
oduševljenja - bilo je jasno da se operacija dobro odvija.
U području pod kontrolom
pobunjenih srba branio se 18. korpus SVK sastava tri lake brigade (s četvrtom
na desnoj obali Save), jačine oko 4000 vojnika, ali je pružio mlitav i
neorganizirani otpor i počeo se u rasulu povlačiti u Bosnu preko mosta kod
Stare Gradiške; prvog dana u Bosnu je prešao i zapovjednik korpusa. Zajedno s
vojskom bježalo je i srpsko stanovništvo, kojih 18.000 ljudi.
Drugoga dana operacije
zaposjednuti su Okučani i svaki otpor u južnom i središnjem dijelu je prestao,
a rijeke civila pomiješane s vojnicima koji su izgubili vezu sa svojim
postrojbama, prelazile su u Bosnu. Na sjeveru, zapadno od Lipika i Pakraca, na
području koje nije bilo pod prvim udarom, ostale su snage 51. lake brigade SVK
koja je nastavila s borbom i u sljedeća dva dana. 4. svibnja poslije podne naša
vojska u to područje desantira jednu ojačanu pješačku satniju, nakon čega je
uslijedio topnički i pješački napad drugih hrvatskih snaga iz dodira i s oboda
sektora. Borba je trajala svega nekoliko sati, a potom su se Srbi počeli
predavati. U brdskim selima iznad Pakraca uhićen je i jedan od vođe srpske
pobune, Veljko Džakula koji se danas integrirao u politički sustav Hrvatske i
prikazuje se kao mirotvorac. Srpski gubici procijenjeni su na oko 350 do 450
mrtvih te oko 1000 do 1200 ranjenih. Zarobljeno je oko 1500 Srba.
Nema komentara:
Objavi komentar