Pakrac, Daruvar, Novska, Okučani i okolica svoje najteže povijesne trenutke pamte u ratu 1991. godine

Dimnjaci ratnog Pakraca
 ujesen 1991./ Toni HNOJČIK

Prvi oružani sukob u novoj Hrvatskoj bio je napad srpskih odmetnika na policijsku postaju u Pakracu u ožujku 1991. U iduća četiri mjeseca sve su češća bila miniranja, pucnjave i nemiri, a JNA je sve aktivnije nastupala na srpskoj strani. U kolovozu 1991. otvorena je prava bojišnica, gdje se ZNG suprotstavljao Banjalučkomu korpusu JNA i mjesnim pobunjenicima.

U Kusonjama pokraj Pakraca srpski su odmetnici masakrirali zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije. Srpske snage nadzirale su tada Psunj, Papuk i dio Bilogore pa je postojala opasnost presijecanja hrvatskih teritorija od Save do Drave, što bi vjerojatno dovelo do pada cijele Slavonije. U protuudaru HV-e do prve polovice studenoga oslobođena je grubišnopoljska općina, a u prosincu i Bilogora, Papuk i najveći dio Psunja.

Tih dana prosinca 1991. trajali su stalni napadi JNA na Novsku, Pakrac, Lipik i druge krajeve.

28. prosinca 1991. srpski napadači za poraz na bojnom polju osvećuju se gađajući civilne objekte: ubili su četiri civila (trojicu u Novoj Gradiški, a jednog u Cerniku); a pet je civila teže ranjeno. 29. prosinca 1991. Hrvatska vojska oslobodila je selo Brusnik. Nakon neuspješnih pokušaja i gubitaka (16.XII. i 20.XII.) HV je oslobodila snažno pobunjeničko uporište Grahovljane nedaleko od Daruvara. Iako je 7.XII. Badinterova komisija donijela zaključak da SFRJ više ne postoji to nije sprječavalo velikosrpsku politiku predvođenu Miloševićem i njegovom simpatizerima da nastave sa rušenjem nove Hrvatske.

Dana 27.12.1991. godine započela je koordinirana akcija „Alfa“, s ciljem oslobađanja četničkih uporišta južno od Pakraca. Zajedničkim snagama HV-a i MUP-a, nastavljeno je oslobađanje Zapadne Slavonije, pod kodnom akcijom zvanom „Orkan 91“. U cjelodnevnim bitkama, oslobođena su jaka četnička uporišta u pakračkom kvartu Gavrinica , Japaga i dio Šeovice. U večernjim satima hrvatske snage zauzele su crtu obrane, dok su se četničke snage („Beli orlovi“), pripadnici Miloševićeve vojske i TO, te srpski dragovoljci i domaći pobunjenici, u paničnom bijegu povukli na rezervne položaje.

Važnost ove akcije je bilo pomicanje crte bojišnice, koja je bila nedaleko same Pakračke bolnice, te time na udaru agresora, kako sama bolnica tako i cijeli grad Pakrac. Mnogo brojniji i bolje naoružaniji neprijatelj, tog dana 27.12.1991. godine izvršio je jaki artiljerijski napad na Pakrac, Lipik, Filipovac, Prekopakru i Klisu, no unatoč tome, neprijatelj je potisnut dalje od Pakraca, a za sutrašnji dan spremalo se daljnje čišćenje i oslobađanje područja pod četničkim patronatom, cilj je zauzimanje koridora sve do Save i granice s Bosnom. U sukobima je bilo gubitaka na obje strane, kako u ljudskom tako i u tehničkom dijelu. U jutarnjim satima 28.12.1991. hrvatske oružane snage, koje su oslobodile dan ranije područja pod neprijateljskom upravom, očekivale su prema dogovoru topnički napad na rubne položaje i u dubinu neprijateljskih položaja kako bi nastavile čišćenje terena i proboj prema rijeci Savi.

29. prosinca skupina izviđača predvođena pakračkim braniteljem Marijanom Kulhavijem – Fokom upada u zasjedu na obroncima Psunja u neposrednoj blizini grada i u neravnopravnoj borbi izgibaju svi. Grupu su činili bjelovarski mladići Ivan Bedeković, Ante Ćurić, Franjo Gašpar, Dražen Hudec, Željko Novosel i Darko Peroš te pakrački branitelj i planinar Marijan Kulhavi. Svake godine PD Psunj Pakrac u njihovu čast organizira planinarski pohod „Fokinom stazom 1991.“, a bjelovarske braniteljske udruge i pojedinici na dan pogibije posjećuje mjesto stradanja i s članovima obitelji poginulih ratnika prisjeti se značaja njihove žrtve za Domovinsku Hrvatsku. Podsjetimo da je dan nakon njihove pogibije (30.XII.) HV-a ovladala Širincima, strateški važnim uporištem iz kojega su četnici topništvom gađali Novu Gradišku. Oslobodilački nalet hrvatskih snaga zaustavljen je potpisivanjem primirja 2. siječnja 1992.