Zajedno na misi kod Bleiburga

foto: N.Reberšak

Bleiburg – I ove godine, sada već tradicionalno, članovi  udruga Hrvatski domobran - udruge ratnih veterana Hrvatske ogranak Bjelovar, Hrvatskog društva političkih zatvorenika ogranak Bjelovar i Hrvatski ratni veterani klub Bjelovar zajedno su sudjelovali u svetoj misi na Bleiburškim poljanama. Mjesto sa kojega su 1945. godine savezničke snage predale u ruke jugoslavenskim partizanima stotine tisuća civila i vojnika poražene NDH postalo je simbol prkosa prema svemu iza čega stoji beogradska velikosrpska ideja.

Danas, kada se slavi sjećanje na savezničke pobjede koje su okončale 2. svjetski rat i poraz nacističke njemačke i njenih saveznika, ne može se zaboraviti zločin Titovih partizana nad civilima i vojnicima koji su prošli torturu kažnjeničkog pohoda koji je u narodu prihvaćen kao Križni put. Taj naziv nije samo puka usporedba s Isusovom mukom, već je uistinu prava simbolika želje i borbe hrvatskog naroda za potpunom samostalnošću od Beograda.

Za desetke tisuća članova obitelji iz čijih su života na tom križnom putu zauvijek nestali njihovi najmiliji, misa pokraj Bleiburga je dan sjećanja na tragediju koja je snašla njihove obitelji. Još uvijek mnogi traže na tom križnom putu one nestale čije kosti leže u jamama pokraj putova kojima su ih pripadnici OZN-e vodili po Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni, Srbiji i Makedoniji sve do grčke granice. Pod motom da su zemlju oslobodili od Nijemaca, ustaša i četnika, vladajući se u to vrijeme hvale kako su  pobili preko 10 000 ustaša, kako su oslobodili 20 000 tisuća civila iz ruku neprijatelja te kako su zarobili 40 000 njemačkih vojnika i pregršt tehnike /izvor: list Vijesti broj 1 Varaždin, 19.05.1945. /.

Osuđujući zločine svih učesnika ratova, ma gdje se oni događali, sudionici pohoda u Bleiburg slažu se u jednome: pravo i pravda moraju postojati za sve jednako i imaju se primjenjivati na svakoga istom mjerom, a praksa odmazde, ponižavanja i ugnjetavanja koju je provela Titova vojska i novoformirana vlast  tijekom 2. svjetskog rata i u poraću ne samo da je za povijesnu osudu već i za procesno pravno oživljavanje i donošenje osude zbog umanjivanja činjenice da je prošli sustav u Jugoslaviji od 1945. do 1990. godine bio totalitarizam ili svevlast političkog sustava u kojem je vlast bila pod kontrolom jedne političke organizacije. Ta organizacija, komunisti, nisu prepoznavali granice svojih ovlasti od samog početka i to je neosporna činjenica koju ne samo da priznaju mnogi bivši članovi komunističke partije iz tog sustava, nego o tome danas slobodno i javno govore i pišu. /nšantalab HRV/

18 godina od veličanstvene pobjede u Bljesku

Operacija Bljesak - vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH započela je 1. svibnja 1995., kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. U samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac. Akcija Bljesak bila je u vojnom smislu nastavak uspješne vojne operacije Otkos 10 iz prosinca 1991. kada je oslobođen veći dio zapadne Slavonije. Potpuno oslobađanje zapadne Slavonije u zimu 1991. spriječilo je potpisivanje Sarajevskog sporazuma i dolazak mirovnih snaga UN-a.

Operacija je počela 1. svibnja 1995. ujutro u 5:30, napadom HV-a na južni i središnji dio zapadnoslavonskog područja pod kontrolom RSK. Naše snage sastavljene su od dijelova četiri profesionalne brigade te niza specijalnih, pričuvnih, domobranskih i policijskih postrojbi. U akciji je sudjelovalo oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. Oslobađajući zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena.

Tijekom akcije Srbi su srušili i zrakoplov Rudolfa Perešina, pilota koji je u vrijeme najjačih napada na Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju.

Napad je izveden na nekoliko smjerova: sa zapada od Novske prema Okučanima s pomoćnim krakom na jug prema Jasenovcu, a s istoka od Nove Gradiške, također prema Okučanima, s pomoćnim krakom prema Staroj Gradiški. Nastupima prema Okučanima, koji su išli autocestom odnosno paralelno s njom, nastojala se presjeći enklava i rasjeći te potom razbiti glavne snage neprijatelja, dočim su pomoćne snage imale zadaću da izbijanjem na Savu kod Jasenovca i Stare Gradiške spriječe eventualnu intervenciju VRS te zaposjednu državnu granicu.

Već prvoga dana naše snage su došle nadomak Okučana i ušle u Jasenovac te ovladale svim bitnim objektima. Kada je Hrvatski radio javio da je oslobođen Jasenovac nacijom se prolomio uzvik oduševljenja - bilo je jasno da se operacija dobro odvija.

U području pod kontrolom pobunjenih srba branio se 18. korpus SVK sastava tri lake brigade (s četvrtom na desnoj obali Save), jačine oko 4000 vojnika, ali je pružio mlitav i neorganizirani otpor i počeo se u rasulu povlačiti u Bosnu preko mosta kod Stare Gradiške; prvog dana u Bosnu je prešao i zapovjednik korpusa. Zajedno s vojskom bježalo je i srpsko stanovništvo, kojih 18.000 ljudi.

Drugoga dana operacije zaposjednuti su Okučani i svaki otpor u južnom i središnjem dijelu je prestao, a rijeke civila pomiješane s vojnicima koji su izgubili vezu sa svojim postrojbama, prelazile su u Bosnu. Na sjeveru, zapadno od Lipika i Pakraca, na području koje nije bilo pod prvim udarom, ostale su snage 51. lake brigade SVK koja je nastavila s borbom i u sljedeća dva dana. 4. svibnja poslije podne naša vojska u to područje desantira jednu ojačanu pješačku satniju, nakon čega je uslijedio topnički i pješački napad drugih hrvatskih snaga iz dodira i s oboda sektora. Borba je trajala svega nekoliko sati, a potom su se Srbi počeli predavati. U brdskim selima iznad Pakraca uhićen je i jedan od vođe srpske pobune, Veljko Džakula koji se danas integrirao u politički sustav Hrvatske i prikazuje se kao mirotvorac. Srpski gubici procijenjeni su na oko 350 do 450 mrtvih te oko 1000 do 1200 ranjenih. Zarobljeno je oko 1500 Srba.

IN MEMORIAM - Janko Bobetko 1919. - 2003.

General Janko Bobetko je rođen 10. siječnja 1919. godine u Crncu kraj Siska. U Sisku je pohađao gimnaziju, a nakon toga je upisao Veterinarski fakultet u Zagrebu. 1938. godine postaje član KPJ, a 1941. godine je sudjelovao u pripremi ustanka u svom kraju. Dana 11. srpnja 1941. godine, nakon što su mu ustaše ubili oca i tri brata Janko Bobetko se pridružio prvoj partizanskoj antifašističkoj postrojbi okupirane Jugoslavije i Hrvatske, prvom sisačkom partizanskom odredu, osnovane 22. lipnja 1941. godine u šumi Žabno pored Siska. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, u slovenskom gradu Dravogradu bio je teško ranjen ali je preživio i postao časnik Jugoslavenske narodne armije. Poslije rata završio je Visoku vojnu akademiju JNA i stekao čin general-majora JNA. Godine 1966. dobio čin generala pukovnika i vodio 5. vojnu oblast JNA (Slovenija i Hrvatska).

Za vrijeme hrvatskog proljeća 1971. godine priključio se hrvatskim reformistima pa je odlukom Josipa Broza Tita isključen iz JNA zajedno sa još 19 hrvatskih generala. Do osamostaljenja Republike Hrvatske nije mogao javno govoriti niti djelovati. Tijekom Domovinskog rata Janko Bobetko odbija ponuđeno mjesto Ministra obrane Republike Hrvatske, ali se uključuje u Domovinski rat na Banovini, a 10. travnja 1992. godine predsjednik dr. Franjo Tuđman mu dodjeljuje čin generala zbora Hrvatske vojske. Iste godine preuzima zapovjedništvo na Južnom bojištu tijekom kojeg uspješno vodi akcije deblokade Dubrovnika i operacije u dubrovačkom zaleđu: Tigar, Konavle i Vlaštica. Nakon toga 20. studenoga 1992. godine general Janko Bobetko postaje načelnik Glavnog stožera OS RH i na tom mjestu zamjenjuje generala Antona Tusa. Nakon deblokade Dubrovnika i okolice Janko Bobetko vodi operacije Maslenica i Medački džep. Predsjednik Tuđman 15. srpnja 1995. godine razriješio ga je dužnosti Načelnika stožera neposredno prije operacije Oluja. Od tada, pa do 1999. godine bio je zastupnik HDZ-a u Hrvatskom saboru. 1996. godine general Bobetko je objavio knjigu Sve moje bitke u kojoj je opisao sve svoje pobjede u Domovinskom ratu. U njoj je prikazao vojne zemljovide u operacijama Čagalj, Tigar, Maslenica, Medački Džep, Bljesak i Oluja. U toj knjizi je napisao i:

 „Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život“.

Haaški sud ga je optužio za ratne zločine počinjene 1993. godine u operaciji Medački Džep. General Bobetko je tada izjavio da u Haag neće otići živ i nije htio primiti optužnicu. Bio je supotpisnikom Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine, zbog kojeg je ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno umirovio sedmoricu hrvatskih generala. 2000. godine Janko Bobetko se povukao iz javnog života, umro je 29. travnja 2003. u Zagrebu, a pokopan je na Gradskom groblju u Sisku.